U vazduhu

DIMITRIJE VOJNOV: MIXED MARTIAL ART HOUSE

Kolumna
Dimitrije Vojnov

Mixed Martial Art House

Izvanredan nedavni film Stivena Soderberga „Izdaja”, koji se još uvek ponegde može zateći na beogradskom bioskopskom repertoaru, predstavlja najnovije ali verovatno ne i poslednje ljubavno pismo američkih filmmejkera verovatno najpopularnijem borilačkom sportu 21. veka. Glavnu ulogu u ovom filmu igra Đina Karano, najpoznatija učesnica turnira u mixed martial artsu koja je još ranije počela da pokazuje naklonost ka glumi ali nije ni slutila da će prvu glavnu ulogu ostvariti kod čuvenog Soderberga. Ovaj reditelj doduše već ima praksu angažovanja stručnih naturščika za glavne uloge u svojim filmovima – recimo porno glumica Saša Grej igrala je prostitutku u njegovom filmu „The Girlfriend Experience”, ali ovog puta okolnosti su drugačije – naime, u tom filmu Saša nije imala scene seksa niti svlačenja, a u „Izdaji” Đina ima priliku da se bije u seriji majstorski koreografisanih scena. Kičma „Izdaje” je borba ali osnovni kvalitet je povratak Soderberga izvornom rukopisu zbog koga se ovaj naslov može smatrati mlađom sestrom njegovog „Engleza” sa Terensom Stempom. 
Sam MMA je kao sport vrlo sličan nekoj filmskoj fikciji. U sportskom pogledu, pošteno govoreći, nema previše smisla praviti takmičenje u kome se borci iz različitih disciplina bore da vide ko je bolji – ali dilema da li su opasniji rvači ili karatisti deluje kao premisa nekog filma o borilačkom turniru.
Osnovna specifičnost prezentacije MMA na filmu otud nije vezana za njeno sasvim očekivano preuzimanje u miljeu direct to DVD produkcije - gde su se popularni borci vrlo brzo uhvatili u koštac sa belgijskim sineastom Van Damom i ostalim „Expendablesima” – već za niz filmova sa indie i art house pretenzijama.
Tako je pre nekoliko meseci u našim bioskopima polutajno prikazivan „Ratnik” Gavina O’Konora koji sa Tomom Hardijem i Džoelom Edgertonom u glavnim ulogama ponavlja formulu „Rvača” Darena Aronofskog – spaja sentimentalni zaplet na tragu „Rokija” sa grubom indie estetikom. Nik Nolti je na kraju nominovan i za Oskara za ulogu oca ove dvojice boraca. A još pre tog filma je Dejvid Mamet, pisac i reditelj nespornog indie kredibiliteta, nastupio sa „Crvenim pojasom” – prvim znakom da umetnike zanima MMA.
Konačno, ne treba zaboraviti da je pionir MMA kod nas i prvi promoter Ultimate Fighta Dragomir Stojanović Gidra na svoj način još davne 1994. godine shvatao da se nova veština mora promovisati kroz film i snimio je svoj parabiografski rad „Rođen kao ratnik”.
Marginalna pozicija filmova sa MMA zvezdama u zemlji u kojoj je MMA izuzetno popularan samo pokazuje koliko su naši distributeri izgubili autonomiju i sklonili prst sa pulsa publike.