Kulturna dešavanja
INTERVJU: DAMJAN ELTECH I SAJSI MC
Intervju – Damjan Eltech & Sajsi MC
LA(J)KIRANJE – NEW CLUBBING IN TOWN
On je DJ i producent. Potekao iz rokerske krvi koju je propustio kroz hiljade volti elektrike, hiljade nijansi svetlosnih lasera i beskrajno talentovane varijante svog shvatanja onog divnog osećaja kad vas muzika obuhvati celog, zagli, zavrti i baci na podijum. Ona je slatka i otrovna beogradska reperka. Višestruko višeslojna. Uz njene rime, oblikovane njegovom vizijom, preporučujemo i njen blog. Čisto da vam stvari budu jasnije. A slika šira. Jer, kad se Tiffany nalakira, statuse izlajkira i zafrljači roze tašnicom, priča tek počinje… On je Damjan Eltech, ona je Sajsi MC (iliti Ivana Rašić). Zajedno su – hit.
U kakvim okolnostima ste se sreli i shvatili da je spoj vaših talenata nešto što je publika s osmehom i podrškom prihvatila?
- Odgovorna je zgrada BIGZ-a, gde smo se krivicom našeg kuma Iveta upoznali u Cube studiju. Nismo mnogo razmišljali o efektu našeg rada, već smo rešili da spojimo nespojivo, pa šta bude, jer nam je postalo dosadno da pratimo standardnu muzičku formulu. Muzika treba da bude inovativna i riskantna. Možda je prednost bila u tome što ni jedno ni drugo nismo bili upućeni u muzički opus ovog drugog, a opet smo oboje pobegli od dotadašnjih muzičkih okvira. Ivana bi dodala da je tapkala u mestu u tzv. muzičkom lavirintu i da je Damjan iznivelisao njen muzički izraz na čistac.
Sećam se pesme „Mama” jednog jutra na radiju u kolima. Ubrzo potom i na žurkama, i na ulici...
- Ta pesma je apsolutni eksperiment. Nastala je iz bezbroj delova. Prvo je napravljena muzika, pa refren, pa je na temu refrena urađen ostatak teksta. Zanimljivo je da je pesma „Roze tašna” nastala u toku snimanja „Mame” jer se Ivani mnogo dopao taj drama izraz umesto dotadašnjeg repovanja. Nismo očekivali ovakav ishod pesme. Cela priča je pre svega bila test naše kombinacije.
Imali smo već na sceni jake, lepe i pametne žene, ali nažalost često „neartikulisane” u pokušaju da se njihov glas čuje. Sajsi MC je oštra, a vrlo mudrog nastupa. Kako?
- Odgovor je jednostavan – nisam počela da repujem sa 16, već sa 22 godine, tako da sam krenula kao izgrađena ličnost i nisam imala dileme, odnosno lutanja. Znala sam šta hoću i kako hoću da kažem. Narodski rečeno, matora sam, pa nemam izgovor da budem budala.
Oboje ste tu, u muzici, vec izvesno vreme, ali tek sad imam utisak da pričamo baš o publici i fanovima koji vas prate. Šta se desilo, promenilo?
- Promene su se definitivno desile u svim segmentima. Pre svega, otvorili su nam se vidici jer smo oboje manje-više bili ignoranti za muziku ovog drugog. Kad smo počeli da sarađujemo muzički, počeli smo i da se družimo i bili u obavezi da idemo jedno kod drugog na žurke. Prve žurke su bile problematične zato što smo morali da budemo vrlo tolerantni, ali na kraju se isplatilo jer oboje razumemo začkoljicu i jednog i drugog stila koje smo spojili. Eto vam ljudi, tolerantnost se zaista isplati, pogledajte nas! Sve ovo se odrazilo i na našu publiku, praktično smo spojili dva nespojiva tabora ovisnika klabinga.
Koji su to najzanimljiviji događaji u vašim karijerama do sada?
- Najzanimljivi događaj još uvek traje, i to od trenutka kad smo na svetlo izbacili našu prvu saradnju, „Roze tašnicu”. Sva druženja, putovanja, nastupi (naročito nastup u Banjaluci, kad smo proveli 16 sati u autobusu bez hrane i s vrlo malo vode) nose mnogo toga pozitivnog i zanimljivog. Super je što imamo sjajnu ekipu drugara koji nam pomažu oko svega i koji nas prate skoro svugde.
Nekad smo čekali svoje omiljene pesme na radijskim top listama, pa da vidimo spot na TV-u… Da li je yotube danas za vas i vaše kolege najvažniji medijski kanal?
- Možda nije najvažniji, ali je svakako veoma bitan. Velika prednost ovog „medija” je što ne postoji muzički urednik, već publika sluša ono sto želi. Mana youtubea, kad pričamo konkretno o muzici, jeste prenatrpanost – čovek se lako pogubi, jer nas još uvek nije napustila navika „serviranja”. Plastičan primer toga je da mnogi ljudi, iako imaju bezbroj mogućnosti, sede za kompjuterom i ne znaju šta da traže na youtubeu, a razlog je što jednostavno nemaju ideju.
Planirate li nastupe uskoro?
- Nastupe ne planiramo mi, nego promoteri koji nas pozovu. Za sad nam je popunjen januar i polovina februara. Biće dosta toga interesantnog, izdvojili bismo nastup u KC Grad 3. februara.
Beograd – ko su vam omiljeni ljudi i mesta, neki poseban osećaj ili doživljaj vezan za neki njegov deo?
- U Caffe Ozni, na Trgu republike smo često. Caffe And Factory je najbolji kutak za najbolju kafu u gradu, zatim neizbežni Bigz, OKno, Tašmajdanski park, Kalenić pijaca... ceo Beograd i njegovi ljudi.
Filmska recenzija: Mamurluk 3
Posle repetativnog ali zadovoljavajućeg drugog dela, očekivani kraj...
Pozorišna recenzija: Psihoza u 4:48
Kad se glumac lati rediteljskog posla, uvek postoji doza nepoverenja, ne...
Izložba: Živeo život
Međunarodna izložba lepog života od 1950. do 1990. godine,...
Filmska recenzija: Veliki Getsbi
Vrhunska literatura uglavnom je traljavo predstavljena kroz filmski...
Intervju: Endi Taunend
Endi Taunend, Britanac koji već dve i po godine živi i radi u Beogradu...
Intervju: Bojan Dimitrijević
Beogradska publika je u martu ove godine u UK Vuk Karadžić imala priliku...
Muzika: Bryan Ferry Ochestra
Kao ideja, koncept oblačenja Feri-Roxy Music hitova u pohabano odelo...
Star Trek Prema tami
Igranje na kartu paralelnog univerzuma je Star Trek franšizu...
Blokbaster od 14. juna
Ovog leta od 14. do 19. juna u Sava Centru u Beogradu održaće se prva...
Šokantni japanski roman konačno na srpskom
U istoriji japanske književnosti na prste jedne ruke mogu se probrojati...
Filmska recenzija: Zaborav
Kao ideja i trejler, „Zaborav“ je obećavao...
Gostovanje na sceni BDP-a
Na sceni Rade Marković, 31. maja i 1. juna, u okviru međunarodne...