Kulturna dešavanja

FILMSKE RECENZIJE: KAKO SU ME UKRALI NEMCI, BUDI MALO JA...

KAKO SU ME UKRALI NEMCI, MCF
Režija: Miloš Radivojević
Uloge: Jelena Đokić, Svetozar Cvetković, Dara Džokić, Miodrag Krstović, Nebojša Milovanović, Vojislav Brajović, Branimir Popović, Gordan Kičić, Boris Isaković, Nada Šargin, Nenad Ćirić, Mladen Nelević, Marija Dakić
Kada svoju filmsku kuću nazovete „Testament film“ i na početku osme decenije života snimite polu-autobiografski film kao testamentalno delo, analogija sa Džonom Hjustonom je nezaobilazna. Miloš Radivojević je blago srpskog filma i bez obzira na krštenicu (1939), lucidan je i strastven kao neki debitant, dok film „Kako su me ukrali Nemci“ začudno izgleda kao njegov najkompletniji i najbolji film. U pitanju je potresni filmski bedeker o ratu, idealima, bratoubilaštvu i politici, snimljen kroz prizmu petogodišnjeg dečaka. S druge strane, celokupna filmografija partizanskih ideoloških vesterna pada pod noge jačini naivne istine o obe antifašističke struje u Srbiji. Ovo je priča i o sunovratu građanske porodice, o slepom verovanju u monstruozne istorijske greške, ali i priča o turbulentnom stanju dečkića koji je tražio ljubav i razumevanje, a najviše ih je dobio od jednog nemačkog oficira.
Snimljen kao ogroman fleš bek, ovaj film je priča o gorčini i čemeru emotivnih ožiljaka (S. Cvetković). Dominira dugačak usiljeni monolog u praskozorje balkanske klanice devedesetih, kada glavni lik koga su „ukrali Nemci” doživljava naknadnu katarzu proživljavajući i evaluirajući život iz početka. Okidač je devojčica bez roditelja. U ovoj konstelaciji, poslednji kadrovi zaista su jedna od najboljih završnica u istoriji filma ove male nacije. Glumački superioran, film je i tanano tkanje o pogrešnim ljubavima ali i žestoko otrežnjenje kada je u pitanju naš komunistički put od 1941. do 2000. Scena bezakonja i divljanja pobednika - partizana u ubijanju nasumice, snimljena je pekinpoovski usporeno i predstavlja emotivni punktum filma. Reditelj ne traži ideološko razumevanje ni za jedne ni za druge, on je samo dečak koji je želeo da ga ukradu Nemci i koji zapanjujućom delikatnošću tka priču o sopstvenim i globalnim zabludama. „Kako su me ukrali Nemci“ je najbolji i najozbiljniji srpski film koji najbolje i najistinitije govori o Srbima (i Nemcima, doduše). Na kraju, koliko god pojedini likovi bili ološi, reditelj ih nepodeljeno voli. Poštovanje za staru školu.
* * * * *

BUDI MALO JA (The Change Up), Taramount
Ovaj film izgleda kao Frankenštajnovo čudovište svih prethodnika o menjanju tela („13 Going on 30”, „17 Again”, „Freaky Friday”, „Family Man”) ali u stvari predstavlja bezobrazniju varijantu remek dela „Big”, majke svih potonjih filmova. Dva najbolja ortaka, jedan petarpanovski neodgovoran, drugi bolno posvećen porodici i poslu, menjaju tela. Zabavni i neoriginalni koncept na žalost isporučuje zabavne i neoriginalne situacije koje predstavljaju i kliše i stereotip (s mnogo više golih ženskih grudi nego u bilo kom sličnom filmu). Kasting je zabavan i neoriginalan, naravoučenije takođe. Obratiti pažnju na skatološki fazon u prvih 10 minuta. I zabavno i originalno. Makar za mejnstrim komediju.
* * *

TA LUDA LJUBAV (Crazy, Stupid, Love), Tuck
Komedije o krizi srednjih, četrdesetih godina života postale su popularne zahvaljujući basterkitonovskom šarmu Stiva Kerela. On opet glumi pasivno-agresivnog oca, supruga zaposlenog u ofisu, čija supruga, ogrezla u monotoniji, čini preljubu. Okidač za toliko promena će se pokazati katarzično, a glavno oružje filma je Ema Stoun koja od svakog filma u kojem se pojavi napravi blago. Epizode Marise Tomei i Kevina Bejkona dodaju šarm, tako da je opšti utisak: tradicionalno - staromodno - uspešno na liniji Hauard Hoks - Rob Rajner - Peni Maršal ali 2011. godine. Samo za starije od 30.
* * * *

NOĆ AJKULE 3D (Night of the Shark), Millennium
Od producenata „Hostela” i „Teksaškog masakra...” i reditelja „Poslednje ekskurzije” ne može da ne izađe film koji ne ledi krv u žilama. Pa još i u digitalnom 3D - u. Znači jasno je, napaljeni tinejdžeri, velika voda, psihopata i (ne toliko velika) ajkula. „Noć ajkule” nema kemp apel kao „Pirana 3D” ali je zanimljiv slešer film u eri eksploatacije morskih nemani. Zanimljivo iskustvo i zgodne glumice u bikinijima.
* * *