Kulturna dešavanja
INTERVJU: KRISTOF VOLC
U svom filmu
Oskarovac Kristof Volc glumi u filmu „Voda za slonove” sa Riz Viterspun i Robertom Petinsonom. U ovoj inspirativnoj i nežnoj priči o ljubavi koja prevazilazi nepremostive prepreke, Volc tumači harizmatičnog, ali pomalo uvrnutog i mračnog trenera životinja. Film će biti na repertoaru domaćih bioskopa od 21. aprila
Kristof Volc ima dugu i raznovrsnu karijeru, koja obuhvata angažman na mnogim televizijskim i filmskim projektima u Evropi. Pažnju svetske javnosti pridobio je kada ga je režiser Kventin Tarantino angažovao za ulogu pukovnika Hansa u filmu „Prokletnici”, za koji je dobio Oskara za najboljeg sporednog glumca, kao i mnoge druge nagrade, uključujuci i Zlatni globus i Bafta nagradu.
Šta je presudilo da prihvatite ulogu u filmu „Voda za slonove“?
- Nije lako opisati šta je to što vas privuče određenoj priči. Film govori o životu u cirkusu, a priča je smeštena u 1931. godinu - ne treba vam više od toga, recimo. Ponekad jedan mali detalj može napraviti razliku pri odluci da li vam je nešto zanimljivo ili ne. Lik koji tumačim trebalo bi da bude negativac, međutim, kada postavite pitanje da li su grubosti prema životinjama dovoljno dobri razlozi da o njemu mislimo isključivo kao o negativnom liku, shvatite koliko je to višeslojno i da se o tome može mnogo raspravljati.
U kom smislu?
- Pitanje je šta znači biti negativac? Šta bi negativac trebalo da bude, šta bi trebalo da uradi? Lako je okarakterisati nekoga na taj način, jer to olakšava razgovor, ali to nije dovoljno da prihvatim ulogu. Onda se postavlja pitanje: Šta je zlostavljanje? Ono što ti smatraš zlostavljanjem, ne mora biti isto kao i ono što ja mislim kad kažem zlostavljanje. Uz sve to radnja se dešava 1931. godine a ne danas, kada o mnogim stvarima razmišljamo na drugačiji način. Kako su tretirali zlostavljanje životinja u to vreme? Vrednosti su se promenile i ponekad mi to generalizovanje ne pomaže u onome što bih želeo da postignem sa određenom ulogom.
Kakav je bio vaš pristup ovoj ulozi, s obzirom na to da se odnos prema zlostavljanju i ideji o podlosti stalno menja?
- Uzmimo na primer sve elemente zlostavljanja u ovom filmu. Šta osećam osim zgražavanja, svaki put kad lik koji tumačim udari slonicu? Da li tako mislim zato što ne mogu da se oduprem subjektivnom stavu o tome šta zlostavljanje jeste? Razmišljamo li o razlozima zbog kojih on to čini? Zapitajte se da li ste se ikada osećali toliko besno da biste udarili nekoga i zašto je to tako. Ako jeste, a verovatno jeste, siguran sam da za sebe ne mislite da ste loša osoba.
Šta mislite o knjizi „Voda za slonove”?
- Interesantno mi je vreme u kojem se dešava ova priča. Ti ljudi su radili u cirkusu u periodu kad većina nije imala posla. Morali da preuzmu na sebe određene teškoće, koje su nama danas neshvatljive, kako bi preživljavali. Odgovornost da cirkus radi dobro bila je u interesu svih, i vrlo često se to zanemaruje kad se radi o liku koji igram. Ljudi kažu kako je on zao čovek. Ipak, sve što radi je njegovo žrtvovanje za taj cirkus, pa i za ostale. To je ono što je mene zanimalo kad sam gradio ovaj lik. Setimo se Hamleta i Hamletovih osobina. Moglo bi se reći da je Hamlet lik koji ne deluje i ne razmišlja previše, konstantno je u svom svetu… Ali bismo takođe mogli reći da možda Hamlet stvari shvata ozbiljnije nego što mislimo. Spominjem Hamleta, jer taj primer pokazuje da postoje dijametralno suprotstavljeni načini viđenja priče. To je ono što mi se dopada i u ovoj priči. Ako čitate „Vodu za slonove“ bićete skloni da ono što čitate vizualizujete, da pravite film u svojoj glavi.
Da li možete da povučete paralelu u rediteljskom pristupu Lorensa i Tarantina?
- Nikada ne upoređujem reditelje. Kventin ima svoje načine i svoj put, a Frensis ima svoj. Duže sam se spremao sa Frensisom nego za Kventinov film, jer je Kventin imao svoj metod. Za „Prokletnike” sam probe imao samo sa rediteljem, dok smo sa Frensisom vežbali na uobičajen način. Ali, smatram da nema smisla praviti poređenja.
Šta je sledeće na čemu radite?
- Radim film „Tri musketara” u 3D-u. To je sjajno, i scenario je baš zabavan. Tu je i film Gaja Ričija koji je još uvek u fazi ideje, ali sam proveo nekoliko večeri sa Gajem i mislim da će biti nešto od toga.

Intervju: Depeche Mode
Jedan od najvećih pop bendova današnjice, Depeche Mode, nastupiće...
Pozorišna recenzija: Gospođica
Ivo Andrić je više puta adaptiran za pozorište, a verzija...
Filmska recenzija: Iron Man 3
Danas konglomerat Marvel/Dizni, ostaje dosledan u angažovanju...
Intervju: Miša Blam
Možda nikad niste slušali džez, ali ste za Mihajla Mišu...
Filmske recenzije: Anđeoski deo, Domaćin, G.I. Džo
Teška lekcija koju je Holivud relativno skoro prešao odnosi...
Amira Medunjanin večeras na Kolarcu
Interpretatorka tradicionalne bosanske sevdalinke Amira Medunjanin...
Art: Paja Jovanović - Slike Balkana
Izložbu „Paja Jovanović – Slike Balkana” čini...
Art: Sve je samo reklama
Izložba Muzeja Vojvodine „Sve je samo reklama”, koja će...
Filmska recenzija: Na putu
Ultimativna generacijska knjiga Džeka Keruaka s temom putovanja do...
Muzička recenzija: Depeche Mode
Paradoks sazrevanja u pop muzici je težnja ka kompleksnim i mračnim uz...
Umetnička škola u Beogradu
Okosnicu Zbirke Jovičić čine dela umetnika vezanih za Umetničku...
Intervju: ekipa filma S/Kidanje
Debitantski film Koste Đorđevića „S/Kidanje“ s mladim...